Da živimo u vreme protesta, i da je glavni cilj novinara i medijskih radnika sačuvati istinu u svemu tome, kažu sagovornici emisije 43/21 glavna i odgovorna urednica Južnih vesti Gordana Bjeletić i fotoreporter Saša Đorđević. Oboje ističu da je na jugu mnogo teže raditi u medijima, jer su pritisci i zastrašivanja od strane onih o kojima se piše veliki.
Urednica Južnih vesti Gordana Bjeletić ističe da su Đorđević i ona na mnogim protestima bili zajedno, ali iz njenog ugla kaže da ovaj protest jeste bio drugačiji iz nekoliko razloga.
“Bilo je neočekivano velilk, mnogo ljudi je bilo na protestu prvog dana, mislim da niko nije očekivao da će se toliko ljudi naći na ulici. Iz našeg ugla, iz ugla novinara koji prate proteste to jeste slikovito i interesantno, ali takvi masovni protesti su i najopasni. Predstavnici medija jesu izloženi, i to se sad vidi. Mislim da ne postoji novinarska ekipa koja nije pretrpela neku vrstu fizičkog napada, ali smo imali verbalne napade na RTS i gde su vređali kolege sa N1. Imali smo slučaj u snimku uživo kod nas, na Južnim vestima, gde je čovek rekao “Aha, Južne vesti, hoćemo sad sve da ih izbodemo”. To je inače tako na protestima, jer ljudi ne žele da budu snimljeni. Bilo je jasno da postoje rizične grupe – navijači, po onome što sam ja videla mogu da kažem, većinski su tu bili građani iz Niša koji su izašli zbog nezadovoljstva vlašću, ali je bilo i ljudi koji nisu bili odavde. Bili su ljudi koji nisu bili iz Niša, prilazili su nam i rekli da su tu grupe koji žele da izazovu incidente. Bio je jako nepredvidiv protest”, kaže Bjeletić.
Za niški protest Saša Đorđević kaže da je sve iznenadio i beogradski protest, i ističe da ne zna da li postoji da neko nije bio ispred televizije N1 i gledao prenos protesta.
Gordana Bjeletić, urednica Južnih vesti
“I taj prvi protest u Nišu je bio čudan, pre svega. Oduvek sam mišljenja, već mnogo dugo se bavim ovim poslom, da su protesti mnogo riskantni i za fotografe, snimatelje i novinare, nego što je recimo rat. Ovo je bio skup različitih grupa ljudi, različitih mišljenja, ali su svi bili zajedno. Ima puno ljudi kojima ne odgovara da ne budu snimljeni, neki su protiv medija, jer mediji lažu, i onda su bili novinari i medijski radnici izloženi. Ništa se nije moglo unapred očekivati. Ranije kad god su bili organizovani, imali ste koga da pitate, ovde je sada išlo sve spontano. Sve stvari koje su se dešavale su nas iznenadile. Mi otprilike znamo gde treba da budemo, da stanemo, koliko toliko da se zaštitimo od gužve, i posmatramo dešavanja i kako da reagujemo u trenutku”, ističe Đorđević.
Protesti nisu slika medija u Srbiji, već su slika stanja društva u Srbiji, kaže Bjeletićeva.
“Ovde se videlo bukvalno sve, koliko različitih grupacija postoji, koliko su nepomirljive u svojim stavovima, koliko su ljudi agresivni. Ljudi su sada stekli utisak da je potpuno u redu da ljude vređate, da ne postoji odgovornost, da je prosto postalo prihvatljivo. Moj utisak jeste da u ovom trenutku zbog te atmosfere koja je stvorena, zbog ogorčenih ljudi koje je vlast stvorla ovih godina, da su oni mnogo ugroženi mnogo više, ali njima nije u interesu da neko od novinara bude povređen. Sve se to videlo u protestima – način na kojima su se ljudi obraćali policajcima, tu se videlo koliko oni nemaju poverenja u sistem, u policiju. Tu se videla mržnja. Toliko mržnje i nepoverenja na jednom mestu nešto sa čime smo mogli da se suočimo i to je ono što je jako loše. Menjanje toga mora da bude tema u društvu, ali ako ovako ostane, neće biti dobro ni za koga”, kaže Bjeletićeva.
Bjeletić ističe da je najveći broj ljudi bilo prve večeri i tada se moglo videti kada su gađali sliku Aleksandra Vučića ispred prostorija Srpske napredne stranke.
“Bilo je pirotehnike, ali i bacanje jaja i paradajz i na taj način izražavali svoje nezadovoljstvo i na svaki način pokušavali da spreče veće incidente, tako da to daje nadu, da ta neka umerenost u tragovima postoji. To je jedino pozitivno što smo mogli da vidimo, inače je ovako situacija mračna. Zato je i celokupna situacija takva u Srbiji”, ističe Bjeletić.
Da ima mnogo netrpeljivosti, politizacije i polarizacije u društvu i da se to najbolje videlo na protestima, kaže Đorđević, i dodaje da se naši protesti ne razlikuju mnogo od svetskih, kao i da posao medijskih radnika postaje sve teži i teži.
Saša Đorđević, fotoreporter
Time što vlast nije osudio napade na novinare, Đorđević ističe da ako ne prođe nekažnjeno, desilo se i desiće se opet.
“Medijski radnici moraju da budu solidarniji – a oni se nisu složili do kraja, i to je veliki problem, po meni”, kaže Đorđević, dok Bjeletić ističe da su se odazvale medijske organizacije, ali kaže da je za nju to što je vlast ćutala vrsta poruke, i za one koji su prve noći izveštavali.
To što je napadač na novinara portala Nova.rs u kućnom pritvori ona vidi takođe kao jednu vrstu zastrašivanja medija: “Čovek nije u zatvoru, već u kućnom pritvoru, sad da li on taj pritvor sprovodi ili ne, ne želim da budem nepoverljiva, ali u ovom slučaju jesam”.
Gosti su bili saglasni oko jedne stvari – novinarima na jugu je dosta teže da obavljaju svoj posao zbog učestalijih napada i pritisaka. Bjeletić kaže da što je manji grad duži je spisak mogućnosti za različite pritiske, za zastrašivanje.
“Vi ste blizu ljudi o kojima pišete, prepoznaju vas. Imamo primer kolega, ne u Nišu, ali strašan primer koleginice čija majka je obolela od raka i nije lečena zbog njenog profesionalnog izveštavanja na lokalnom sajtu. To su strašni primeri, to govori koliko je teško raditi u maloj sredini, nemate veliku redakciju koja stoji iza vas, ali sve što imate jeste način na koji radite. Jedino što vas štiti je istina i ništa drugo”, kaže Bjeletić.
Gosti u emisiji “43/21”
Ona je uporedila proteste u Srbiji sa protestima u Makedoniji.
“Za one koji ne znaju tamo je postojao režim koji i dalje ima veliku podršku i na izborima, ali su izgubili vlast. Pratili smo proteste, dugo su trajali. Postoje mnogo sličnosti između situacije u Srbiji i Makedoniji. Veliko interesovanje je bilo evropskih zvaničnika i takva je bila politika u širem smislu, oni su prepoznali važnost da se uključe u demokratske procese u Makedoniji. U Srbiji smo ostali izolovani bez ikakve podrške sa strane, to jeste unutrašnja stvar zemlje, i to bi trebalo da se rešava na izborima, ali smo potpuno svesni da stvari u svetu tako ne funkcionišu i očigledno je da se ta međunarodna zajednica od koje sada mnogi traže jasan stav makar o ovome što se dešava u Srbiji, uopšte ne dešava. Zašto je to tako, to je preduga priča, da ne bismo o tome pričali. Ne vidim da demokratija u Srbiji zaista postoji. Na papiru da, imamo dobre zakone, na evropskom nivou, ali se oni ne primenjuju. Postoji zakon samovolje. Zato kažem da demokratije u Srbiji nema”, dodaje Bjeletićeva.
Đorđević kaže da su se razlikovali protesti ‘90-ih i sada, ali dodaje da protesta ima svuda u svetu – zbog korone i zbog nezadovoljstva građana.
“Ovo je vreme protesta. Tek smo na početku, ko zna šta će se dešavati kasnije. Nije rešen problem politike, zdravlja… Biće teško, ali je u isto vreme i izazov kako se u svemu tome sačuvati istinom”, završava Đorđević.
Narednu emisiju 43/21 možete pratiti sledeće nedelje od 19 sati na našoj Fejsbuk stranici. Gost emisije je dr Dragan Milić, direktor Kliniike za kardiohirurgiju Kliničkog centra Niš.