Tokom Prvog svetskog rata dok je Srbija bila razorena na svim poljima, jedna žena iz daleke Virdžinije rešila je da gradi, i to bolnice za srpske vojnike i narod. Gradila je i druge mostove, pa je za života pomogla školovanje 61 akademca iz Srbije koji su po znanje putovali u Sjedinjene Američke Države.
Prvi svetski rat istorija sa pravom pamti kao period velikog stradanja srpskog naroda, ali i kao trenutak nadljudskog napora i herojstva koje se desilo prilikom proboja Solunskog fronta u velikoj ofanzivi vraćanja srpske države Srbima.
Tih godina se u ratna dešavanja uključuje i Rozali Morton, američka doktorka koja je u godinama koje su prethodile ratu, u svojoj državi već bila poznata po uspesima koji su smatrani revolucionarnim s obzirom da je bila prva žena profesor na Medicinskom fakultetu i bolnici u Njujorku.
Kao velika humanitarka izuzetno se zainteresovala za dešavanja u Prvom svetskom ratu kada je o tome dobila informacije od svojih kolega lekara koji su se sa Balkana vratili u Ameriku.
1916. Rozali Morton postaje prva žena član fakultetskog tima na departmanu za hirurgiju Koledža za lekare i hirurge Univerziteta Kolumbija, ali iste godine, nakon razgovora sa kolegama koji su se vratili sa Balkana, pakuje kofere i kreće put Evrope.
Dobila je zadatak da prenese medicinski materijal i pomoć iz Francuske na front i tako dolazi do poljskih bolnica Solunskog fronta, do srpske bolnice u Dragomanicma koju je vodio Mihajlo Petrović, rodonačelnik niške hirurgije.
Ceo život je posvetila obrazovanju, učenju i napredovanju u onom što je najviše volela – medicini.
Zato je odlučila da nakon rata ne pomaže samo u lečenju Srba, već i u njihovom obrazovanju. Posebno kada se pokazalo da posle ratnih strahota nema dovoljno obrazovanih ljudi u brojnim oblastima, a posebno u medicini.