Da je stanje u medijima devedesetih bilo bolje nego danas, smatra Jovana Polić, novinarka i TV producentkinja. Gostujući u emsiji “43/21” ona je izjavila da se posle emitovanja dokumentarnog serijala “Vladalac”, u čijem je autorskom timu, i sama osećala ugroženo i pod pritiskom, a da je “crtanje mete na čelo” već postala nedopustiva način borbe protiv svih koji govore ono što se vlasti ne dopada.
Dvodelni dokumentarni serijal “Vladalac”, autorske ekipe koju čine autor Slaviša Lekić, rediteljka Jovana Polić i urednica Sanja Lončar, bio je prikazan na televiziji N1 u februaru ove godine. Reč je o političkoj biografiji predsednika Srbije, Aleksandra Vučića, posmatrana iz ugla novinara i analitičara. Ipak, priča o aktuelnom predsedniku Srbije, pokrenula je brojne polemike, a autorima serijala stavila je “metu na čelo” i to od predsenika lično, ali i medija bliskih vlasti.
“To je postala uobičajena praksa. U javnost izađe političar koji targetira, onda to objave mediji podobni vlasti, neki tabloid recimo, pa prenese neka televizija. Na taj način vi postajete mete”, objašnjava Polić i dodala da je nakon izlaska filma doživljavala veliki pritisak i da se osećala jako ugroženo.
Jovana kaže da je, nakon premijere, autorska ekipa naišla na targetiranje od strane predsednika, kao i medija podobnih vlasti. Ističe da je to crtanje mete svakome ko kaže nešto što se ne dopada vlastima, vrlo opasno i nedopustivo.
“Ovim dokumentarnim serijalom nismo doneli ništa novo, ovo je samo dokument jedne političke karijere. Posložili smo činjenice i podsetili građane ko nam je predsenik”, objasnila je Polić.
Predsednik Srbije nije bio među učesnicima ovog ostvarenja, iako mu je bio upućen poziv. Serijal je naišao na kritiku javnosti zbog toga što druge strane nije bilo. Međutim Jovana Polić navodi da zapravo većinu filma čine izjave Aleksandra Vučića, dok autorska ekipa smatra da je predsednik dosta toga rekao o sebi kroz arhivske snimke u filmu, od devedesetih do danas-
“Kakvi su nam mediji takvo nam je društvo”
Upoređujući stanje u medijima devedesetih godina i danas, Polić je primetila da je sa novinarske tačke gledišta, danas situacija u medijima mnogo lošija nego što je bio slučaj tada. Ona navodi da je devedesetih bilo veće medijske slobode i više nezavisnih lokalnih i nacionalnih medija koji su mogli da informišu javnost o bitnim temama.
“Danas se u medijima živi i radi kao da je ratno stanje i kao da smo stalno u vanrednim okolnostima”, primećuje Jovana Polić i dodaje da smatra da je to posledica uticaja koje vlast, lokalni moćnici i korupcija imaju na izveštavanje.
Smatra da je činjenica da postoje mediji koji su na “nečijoj strani” deprimirajuća i opasna za opstanak novinarstva.
“Ne vidim da je moguće doneti objektivnu sliku o stavrnosti s obzirom na to da većina nezavisnih i profesionalnih medija nema pristup zvaničnim informacijama”, kaže Polić i dodaje da se neretko dešavaju situacije da neki medij, zbog toga što nije podoban vlasti, ne dobije poziv na konferenciju za novinare.
Citirajući svoju koleginicu, Senku Vlatković, Jovana Polić rekla je da je izveštavanje velikog broja medija u doba pandemije koronavirusa odličan primer kako su “maske pale, a ruke ostale uprljane”, uprkos apelima da se maske podignu, a ruke redovno peru.
“Kada kažem da su ruke ostale uprljane, pre svega, mislim na novinare i medije”, rekla je naša sagovonica i dodala da ne smatra kolegom nikoga iz medija ko svoj posao ne obavlja časno i profesionalno.
“Danas u Srbiji postoji preko 15 hiljada novinara, a od toga tek nekoliko procenata onih koji svoj posao rade profesionalno i odgovorno.”
Polić zaključuje da se stanje u društvu reflektuje na stanje u medijima i obrnuto, dok je baviti se novinarstvom danas stvar entuzijazma i strasti.
Ceo razgovor sa Jovanom Polić možete pogledati u nastavku teksta.