Novo mesto za onlajn okupljanje zaljubljenika u planine, planinarenje i prirodu, koji se rekreativno ili profesionalno bave ovim aktivnostima je sajt dovrha.rs. Osnivačica portala je novinarka Milica Branković, koja je nedavno otkrila svoj novi hobi i postala planinarka, a onda i dobila želju da spoji svoj poziv i hobi i kroz sajt čitaocima prenese ljubav prema prirodi.
Bez obzira da li imate dugogodišnje planinarsko iskustvo, da li ste tek počeli da se upoznajete sa lepotama ove rekreacije ili tek razmišljate o njoj, sajt dovrha.rs vam može biti dobar planinarski “saputnik”. Sajt je svojevrsni vodič kroz svet planinarenja, bogat sadržajem, korisnim savetima, ali i inspirativnim pričama.
Sajt je zamišljen kao online nedeljnik o planinarenju, u kome su tekstovi sporovozni, odnosno mogu da se čitaju u bilo koje vreme, nisu nužno vremenski vezani za neki događaj, više za iskustvo, preporuke, osećaje, koji jesu vanvremenski, kaže osnivačica.
Čitaoci mogu naći i opise planinarskih ruta sa osnovnim podacima o planinama, visini vrha, ali i drugim informacijama koji bi svakom planinaru bile od pomoći. Svaki tekst potkrepljen je fotografijama koje dočaravaju lepotu prirode i originalnih trenutaka sa ruta.
Ovaj sajt svakako jeste veza između moje dve velike ljubavi, jedne za koju znam odavno, a to je novinarstvo, i druge koju sam relativno skoro otkrila, a koja me je očarala i promenila u velikoj meri, a to je planinarenje. I to što sam se u novinarstvo vratila baš kroz pisanje samo o stvarima koje mnogo volim, to zaista jeste veliko zadovoljstvo, kaže Milica.

Sve je počelo tako što je, probavši novi hobi, počela da vodi i dnevnik sa osnovnim informacijama o planini i trenucima koji će je asocirati na baš to penjanje. Onda je došla na ideju da umesto rukopisa, počne da pravi “digitalni dnevnik” planinarenja, čime se vratila svom prvobitnom pozivu – novinarstvu, kojim se nije bavila nekoliko godina.
U jednom periodu prošle godine mi se desilo da me nekoliko ljudi, meni ne tako bliskih, na ulici pita “Gde ideš za vikend? Jedva čekam da vidim fotke”. Tada je shvatila da ljude to stvarno interesuje, da vole da čitaju i gledaju fotografije sa planinarenja”, navodi i dodaje: Kako mi je novinarstvo sve vreme falilo, vrlo lako sam shvatila da želim da pokrenem medij koji će se baviti samo planinarenjem.
Sve tekstove na sajtu zasad piše samo ona, uz tehničku podršku planinarskog kolege Bojana Vukanića, koji je osmislio logo i radio na izradi sajta. Plan i želja joj je da to postane mala redakcija koja bi uključila i druge autore koji dele istu strast prema planinarenju i prirodi:
Svakako je dobrodošao svako ko želi da na način na koji mi to radimo prenese neko iskustvo sa planine.
Planovi za budućnost ovog sajta su širenje i okupljanje što veće zajednice autora, kako bi portal nastavio da raste i inspiriše sve veći broj čitalaca.
Promocija zdravog života i prirodnih lepota

Sajt “Do VRHa” nije samo tu da informiše, već i da inspiriše svoje čitaoce. Njegova misija je da proširi ljubav prema planinarenju, da motiviše ljude da izađu iz svojih domova i istraže prelepe predele. Milica želi da osećaj koji ona ima kada osvoji neki vrh, imaju i čitaoci.
“To je uvek osećaj neverovatne sreće i zahvalnosti zbog prilike da baš sa tog vrha pogledam okolo, upijem svu lepotu koja se prostire sa svakog vrha koliko god on visok bio. Kada su u pitanju neki teži vrhovi, to je i osećaj ličnog uspeha, jer sebi dokazujem da sam uspela još jednom da se izborim sa samom sobom”.
Na planini se, kaže, uvek oseća kao da je došla kod najbližih prijatelja.
I to nije samo zbog planine, to je zbog toga što planinari zaista jesu jedna posebna vrsta ljudi, zaključuje.

Kaže da priroda i planinarenje nude nemerljive benefite, počev od mentalnog mira, pa sve do čuvene fizičke kondicije. Uz to savetuje početnike da se učlane u planinarska društva i da svoje prve staze prolaze upravo sa iskusnim vodičima. Dodaje da su godine i fizička spremnost nebitni, kada je volja jaka.
Naime, jedan od mojih prvih vrhova bila je nimalo naivna Divna gorica, na koju sam se jedva popela, a još teže sa nje sišla. U trenutku kada sam se dovlačila do sela u kome je bio cilj, videla sam planinarke sa preko 70 godina kako bose igraju kolo dok ja doslovce jedva hodam. Sebi sam tada rekla – ovako ću i ja! Ovo jeste dokaz da za planinarenje nema pravih godina, fizička sprema je nešto što se stiče, to ne moramo nužno imati na početku, ja je prva nisam imala, nemam je ni sad onoliko koliko bih htela.
Zbog svega što planinarenje nosi, kaže da je pravo čudo što planinarenje nije proglašeno aktivnošću od nacionalnog značaja.
