Više od milion dolara za samo jedan post – toliko iznose honorari koje oglašivači isplaćuju najpopularnijim influenserima na svetu za samo jednu objavu koja će preporučiti neki proizvod ili uslugu.
Sama reč influenser postala je toliko sveprisutna da joj je značenje skoro izbledelo. Influenser je, istovremeno, i uvreda i inspiracija, budućnost marketinga i glavobolja roditelja širom sveta.
Ali kako je nastalo zanimanje o kom danas sanjaju milioni mladih? Odgovor treba potražiti u samim počecima World Wide Web-a.
Na početku beše forum
Ranih devedesetih godina u tek nastalom onlajn svetu utirao se put industriji čija se današnja vrednost meri milijardama dolara.

A sve je počelo na Internet forumima, koji su ljudima širom sveta omogućili da razmenjuju informacije i iskustva na nikada lakši način. Aktivniji forumaši, koji su delili kvalitetne informacije ili na drugi način osvajali simpatije drugih učesnika diskusija, vremenom su stekli kredibilitet u mikrosvetu internet foruma. To su, vrlo brzo, shvatili i oglašivači.
Put do astronomskih honorara počeo je simboličnim poklonima. Početkom 2000-ih, kompanija MindComet počela je da daruje moderatore foruma i popularne MySpace korisnike poklon karticama i bonovima u zamenu za promociju. Takva saradnja je procvetala sa nastankom blogova i društvenih mreža, a poklone su počeli da zamenjuju sve veći i veći novčani iznosi. Saznanje o tome razbesnelo je Internet zajednicu, ali trend više niko nije mogao da zaustavi.

Danas, kultura influensera usko je povezana sa konzumerističkim društvom. Influenseri imaju moć da utiču na druge, pre svega kada je reč o njihovim odlukama šta će kupiti. Ali za razliku od tradicionalnog marketinga u mainstream medijima, odnos korisnika prema promoteru nekog proizvoda ili usluge je prijateljski. Publika koja prati jednog influensera ima utisak da ga dobro poznaje. Što su njegove poruke neposrednije i manje zvanične, to će veća biti njihova efikasnost. Ovo su potvrdila i istraživanja – više verujemo preporukama proizvoda koje dobijemo od prijatelja, nego, recimo, sa bilborda.
Zato je moralna dilema s početka plaćenih objava aktuelna i danas – ako ste nečije poverenje stekli deleći svoje znanje, iskustvo ili čak informacije iz svog privatnog života, da li je fer da mu preporučujete proizvode koje sami možda niste ni probali, samo zato što ćete dobro zaraditi?

Odgovor se krije u informisanosti onih kojima je poruka namenjena – preporuka nekog proizvoda sasvim je u redu, sve dok je publika nedvosmisleno obaveštena da je reč o plaćenom oglasu.
Izbor pravih izvora informacija sve je izazovniji zadatak za milijarde korisnika Interneta širom sveta. Pre nego što nekom od njih poklonite poverenje, zapitajte se: ko deli ove informacije, kakve su njegove kvalifikacije, i da li u njima uočavate nameru da utiču na vaše odluke.
‘Ovaj sadržaj podržan je dodelom granta u okviru regionalnog projekta Mediji za građane-građani za medije, projekat sedam organizacija za razvoj medija (Fondacija “Mediacentar”, Albanski medijski institut, Makedonski institut za medije, Institut za medije Crne Gore, Novosadska novinarska škola, Mirovni institut, SEENPM) iz zemalja Zapadnog Balkana čiji je cilj izgradnja kapaciteta organizacija civilnog društva u regionu za unapređenje medijske i infomacione pismenosti (MIP).’