“U 11. I 12 veku po izveštaju krstaških putopisaca Niš beše naseljen, lep I vrlo bogat grad. U 17. Veku Niš beše velika varoš i kadiluk. Glavni deo stanovništva behu Srbi a bilo je i mnogo turaka i cincara. Turci su mnogo cenili Niš i zvali ga čistim Srebrom. I u početku ovog veka Niš beše znamenit grad. “
Ovako je Niš opisan u Beogradskim opštinskim novinama iz 1900. Godine.
Oduvek su istoričari, geografi, putopisci i književnici ovaj grad nazivali kapijom Istoka i Zapada.
Rođenjem cara Konstantina u Nišu, zaštitnika hrišćanstva i velikog državnika i ratnika,u drugoj polovini III veka, grad dobija značajno mesto u svetskoj istoriji.
Razvoj i značaj Nišu donose Nemanjići. Veliki srpski župan, Stefan Nemanja, priključivši Niš Srbiji, 1183. godine, nameravao je da ga učini prestonicom, sve do pada srpske srednjevekovne države pod tursku vlast, Niš je bio veliki ekonomski kulturni strateški centar.

U Nišu je bila rezidencija kralja Milana i kralja Aleksandra Obrenovića. Za vreme Prvog svetskog rata Niš je bio i ratna prestonica Srbije – od kraja jula 1914. do sredine oktobra 1915.godine.
Savremeni razvoj Niša počinje 1878. godine, oslobađanjem od Turaka, posle blizu pet vekova robovanja. Niš je tada zakoračio u najznačajniji period svoje istorije: postao je druga prestonica savremene Srbije.
Prvi voz stigao je u Niš, 1884. Mnoga poznata imena su kroz Niš proputovala “Orijent-ekspresom”, među kojima i čuvena spisateljica uzbudljivih romana Agata Kristi, inspirisana atmosferom ovog najzanimljivijeg evropskog voza. Pred Prvi svetski rat, u gradu se “odomaćio” i prvi automobil.
S obzirom na to da se grad nalazi na raskrsnici važnih puteva, Niš su vekovima naseljavali razni narodi, ipak, čini se da su najveći uticaj ostavile baš Osmanlije.

Ta autentična ambijentalna celina turskog Niša očuvani je deo nekadašnje stare zanatlijske čaršije danas poznate kao Kazandzijsko sokače. A upravo su kazandžije i kujundžije iz ovog kraja poslužile čuvenom Sremcu koji je ovaj deo Srbije i stari Niš proslavio u svojim književnim delima. Jedan od omiljenih junaka Sremčevih dela, je čuveni niški lovac Kalča, pa je tako, na ulazu u Kazandžijsko sokače postavljen jedan neobičan spomenik: dva čoveka koja sede za kafanskim stolom živo razgovarajući i jedan pas. Za stolom su upravo Sremac i legendarni Kalča, neumeren, maštovit i beskrajno zabavan, koji je postao i ostao omiljeni junak grada.
Baš onog grada koji je i sam Sremac voleo zbog mentaliteta, humora, lakoćom sa kojom se živelo, sevdaha, šaljivih podvala ali i zbog veselja bez kraja.
Takav je Niš i danas.
Oduvek poznat zbog burne prošlosti, a čini se oduvek okrenut ka budućnosti, vilin grad čuva svoju istoriju, pa, ako se danas malo bolje zagledate u staklene svodove modernih zgrada videćete obrise vila, rimskih imperatoria i osmanlijske tragove u sokacima i još po kojoj sačuvanoj kaldrmi.
Kompletnu priču o gradu na Nišavi možete pogledati ovde