Pre 22 godine 31. oktobra Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija usvojio je rezoluciju 1325 “Žene, mir, bezbednost”, a Srbija je pre 12 godina usvojila Nacionalni akcioni plan za implementaciju ove rezolucije. Međutim, ono na šta posebno treba obratiti pažnju je kako se ona zapravo primenjuje, navodi Maja Kamenov iz niškog Odbora za ljudska prava.
Pored Istanbulske Konvencije i Pekinške deklaracije, Srbija je usvojila i akcioni plan za implementaciju rezolucije “Žene, mir, bezbednost”. Maja Kamenov navodi da se o bezbednosti žena do sada govorilo uglavnom iz ugla partnerskog i porodičnog nasilja. Ipak, Rezolucija sagledava i širi kontekst, kao što je sprečavanje seksualnog i drugih vidova nasilja nad ženama i devojčicama u oružanim sukobima I mirnodopskim uslovima, zaštitu žena I devojčica u izbegličkim kampovima, uključivanje žena u pregovaračke procese…
“Što se tiče Niša, grad je imao Lokalni akcioni plan „Žene , mir, sigurnost“, ali je ovaj dokument odavno istekao. Ono što grad Nišu fali je Strategija za bezbednost i u njemu poseban segment o bezbednosti žena i devojčica kao i Lokalni akcioni plan za rodnu ravnopravnost”, navodi Kamenov.
Kada se govori o bezbednosti vrlo je važan rodni aspekt, dodaje. Ratovi devedesetih pokazali su koliko su žene bile pogođene, i kako kaže, one su snosile poseban teret i stigmu kao žrtve seksualnog nasilja u ratu, a da države nisu dale adekvatan odgovora u miru. Takođe, navodi da u se u vanrednim situacijama, poput pandemije, najmanje misli o ženama i tome koliko su one bezbedne.
“Bezbednost u javnom prostoru , zdravstvena bezbednost , reproduktivno zdravlje, radna prava su nešto što je u poslednje dve godine , hteli mi to kao društvo da priznamo ili ne, dobilo potrebu za rodnim aspektom i potrebu da mu država pristupi na adekvatan način”.
Ona dodaje da je bezbednost i lošija u manjim sredinama koje su patrijarhatom opterećene i više nego veći gradovi.
“Tu i dalje ne postoji svest , posebno onih koji donose odluke da su odgovorni za određene, prakse I postupanja I da to ima određene posledice po žene I devojčice. To naročito vidimo po rodno odgovornom budžetiranju koje je još uvek samo termin, a ne praksa”.
Bezbednost žena na javnim funkcijama
Kada je reč o bezbednosti žena, poseban izazov predstavlja bezbednost žena na javnim funkcijama. Kamenov to objašnjava time što su javne funkcije smatrane “muškim poslovima”, pa su se tako žene u “muškom svetu” prilagođavale patrijahalnim standardima. Napadi i pretnje koji se poslednjih godina koriste u javnom prostoru dodatno, kaže, pogoršavaju stvari.
“Novinari, posebno novinarke nisu pošteđene ovakvog ophođenja. Verbalni, sajber i fizički napadi na novinarke često su nešto o čemu se i dalje ne priča, jer mnogi od njih ostanu neprijavljeni i neprocesuirani jer državne institucije nikada nisu stale u zaštitu novinarki na jasan i nedvosmislen način”,
Ona podseća da je 2. novembar Međunarodni dan borbe protiv nekažnjivosti napada na novinare i da je važno da se tada istakne važnost bezbednosti novinarki.
Inače, Rezolucija Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija “Žene, mir i bezbednost” je bio prvi zvanični dokument Saveta bezbednosti koji je zahtevao od strana u sukobu da spreče kršenje prava žena, podrže učešće žena u mirovnim pregovorima i postkonfliktnom oporavku, kao i da zaštite žene i devojčice od seksualnog i rodno zasnovanog nasilja u oružanim sukobima.