„Ne znam ni za jedan aerodrom na teritoriji Evrope koji je 100% u vlasništvu države. Da se razumemo, postoje razne varijante u vlasništvu, ali ne znam ni za jedan aerodrom, čak ni manji od niškog, a da ne pričam o većem, koji je u potpunom vlasništvu države. Aerodromi ovog nivoa, kao niški, su uglavnom u privatnom vlasništvu ili su u vlasništvu lokalnih privrednih komora. Imate i kombinacije gde je lokalna samouprava vlasnik“, kaže član Udruženja srpskih avio profesionalaca i dugogodišnji pilot kompanije Ryanair Vladimir Milićević.
Kapetan Milićević prvi je pilot koji je avionom ove irske kompanije sleteo na Aerodrom „Konstantin Veliki“ 4. septembra 2016. Tada je linijom Berlin – Niš započeta saradnja Ryanaira sa niškim aerodromom. On u razgovoru za naš portal kaže da je ova avio kompanija zadovoljna saradnjom i aerodromom, a to dokazuje činjenicom da ni jedna linija za skoro dve godine nije ukinuta, već se razmišlja o uvođenju novih.
„Što se tiče bilo koje avio kompanije, bilo koje linije i bilo kog aerodroma – ni jedna kompanija neće leteti ako nema interesa. Niš se pokazao kao jedan od aerdroma u mreži Ryanaira, a isto važi za sve ostale kompanije“, dodaje Milićević.
Reputacija niškog aerodroma, kako tvrdi Milićević, daleko je poznata i mnoge kompanije zainteresovane su za saradnju. Međutim, on dodaje da „ova situacija proteklih mesec dana blokira sve moguće nove linije jer komapnije žele da vide šta se dešava – niko ne želi da uđe u odnos gde se tačno ne zna konačna vlasnička struktura“.
Tačno pre mesec dana krenuli su protesti zbog odluge Graskog veća da Aerodrom „Konstantin Veliki“ ustupi državi, a razlog je, kako su naveli, nemogućnost daljeg ulaganja Grada. Kako Milićević tvrdi, u aerodrom nije potrebno ulagati u nekom narednom periodu:
„Bez ikakvog ulaganja Niš može da ima više od 300.000 putnika godišnje. Ukoliko se poveća broj putnika, treba dodati još nešto na postojeću strukturu, ali to nije nešto što je sada goruće pitanje. Dakle, ako se ne ulože pare – neće aerodrom prestati da radi. To se mora jasno staviti do znanja i prekinuti Vladin spin da se bez ulaganja nema aerodroma. Pista je dovoljno duga za avione tipa Airbus 320 i Boing 737 za sve destinacije koje su u ovom trenutku na redu letenja u Nišu“.
Kako on navodi, država ne ulaže, uprkos nekim navodima, u toranj i prilaznu rasvetu na pisti jer je to u nadležnosti SMATSA (Kontrola letenja Srbije i Crne Gore) čija je obaveza da ulaže u takvo opremanje bilo kojeg aerodroma na teritoriji ove dve zemlje.
Koncesija “Nikole Tesle” uslovljava razvoj niškog aerodroma
Sa druge strane, razvoj niškog aerodroma, kako kaže Milićević, uslovljen je ugovorom o koncesiji beogradskog aerodroma „Nikola Tesla“.
„VANSI je sklopio ugovor kakav je sklopio i oni očekuju da se te ugovorne odredbe sprovedu. Zašto je neko prihvatio takav ugovor – možemo da raspravljamo ceo letnji dan do podne, ali nemam problem sa VANSI zbog toga što traže, imam problem zašto neko ne zaštiti aerodrom Niš kao što je zaštitio VANSI. Aerodrom u Beogradu narednih 25 godina nije naš i imamo aerodrom u Nišu koji ne štitimo. Dakle, jedino uslov koncesije, a to smo čuli od ministarke saobraćaja, njenog pomoćnika i predsednika države da su neke odredbe ugovora upitne po aerodrom Niš“, kaže on i dodaje da, kako su državni funkcioneri naveli, u zoni od 150km ne mogu se razvijati aerodromi iako se Ponikve i Morava nalaze u tom krugu, a da u zoni do 230km može da se razvija, ali do milion putnika ako „Nikola Tesla“ ima više od 12 miliona putnika:
„Ko sme državi Srbiji da zabrani pravo da razvija nešto na svojoj teritoriji. To su apsurdi. Ne ulazim u političko pitanje, ulazim u tehničke detalje, a to su zvaničnici ministarsta i predsednik izjavili. Da li je koncesija? I vrapci znaju da je koncesija!“
Ipak, navodi da je koncesija politička odluka i da ugovor „ima vrlo malo ekonomskog ili bilo čega drugog osim političkog“, a da je avio struka unapred znala da će tako ispasti.
Kapetan Milićević podseća i na izglasan plan razvoja aerodroma „Konstantin Veliki“ za 2018. godinu koji je izglasan u Skupštini Grada Niša januara ove godine. U tom dokumentu nema nikakvih pominjanja ustupanja, a sam aerodrom je ocenjen kao održiv i profitabilan.
„Pre koncesije u januaru imamo plan razvoj aerodroma koji je Skuština Niša izglasala, a posle koncesije izjavu gradonačelnika da grad ne može da razvija. Kada je taj gradonačelnik govorio istinu? Sada ili u januaru? Kolikogod puta ponovljeno nešto što je laž – ne znači da će postati istina. Dajte neke podatke, dokaze, činjenice. Dajte da porazgovaramo – možda je stvarno u januaru odluka bila pogrešna, ali ne vidim na osnovu čega?! Ne može neko da dođe i samo kaže da aerodrom nije funkcionalan i samoodrživ“, dodaje Milićević.
Niški aerodrom je decembra prošle godine, podseća on, „dobio sertifikat Direktorata za civilno vazduhoplovstvo Republike Srbije kojim je potvrđeno da Aerodrom „Konstantin Veliki“ ispunjava sve uslove postavljene od strane ICAO (Internetional Civil Aviation Organization) i ostalih nadležnih orgranizacija“
„Dolazimo u situaciju da rukovodstvo države demantuje svoju agenciju koja je radila taj sertifikat i izdala. Da aerodrom ne ispunjava sve uslove – avioni ne bi leteli, putničkog saobraćaja ne bi bilo jer bezbednost saobraćaja ne može se dovesti u pitanje na bilo koji način“, izričit je kapetan.
Na kraju krajeva, kako tvrdi, bitno je da se situacija u kojoj je trenutno Aerodrom „Konstantin Veliki“ razreši „i da se pomogne niškom aerodromu da nastavi ovaj razvoj za dobrobit svih nas – i građana Niša, i regiona i Republike Srbije“. Milićević kaže da avio kompanijama nije bitno ko je vlasnik, već isplatljivost linija i uslovi aerodroma koji je po standardima.
„Osnovna je stvar da struka, uključujući i Udruženje srpskih avio profesionalaca, čvrsto stoji iza stava da je uspeh aerodroma dokazan, da je moguć, da u ovom trenutku svi zaposleni tamo rade maksimalno dobro, stručno što se iz obima saobraćaja vidi, da tako treba da se nastavi i da, jednostavno, ova priča koja se desila je, po mom mišljenju, nepotrebna jer šteti aerodromu, Srbiji i što se pre završi – bolje za sve nas. Zašto menjati tim koji dobija? Mi imamo tim na niškom aerodromu i ne znam šta treba da urade ti ljudi da dokažu da znaju da rade svoj posao. Prepoznali su ih u inostranstvu i zašto se to dovodi u pitanje?! Šta se iza toga krije?!“, dodaje.
Kapetan Vladimir Milićević podseća da „bilo kakva promena u ugovoru zahteva saglasnost obe strane da se taj ugovor menja“ i da „ukoliko se nešto bude menjalo u ugovoru, koja će ići na štetu jedne ugovorne strane, postoje penali koji se u tom trenutku plaćaju“.
„Koliko će to koštati i ko će to platiti, ja u ovom trenutku mogu samo da pretpostavim – ukoliko je avio kompanija potpisala ugovor sa JP Aerodrom Niš, koja je u 100% vlasništvu Grada Niša, penale će plaćati Grad Niš“, zaključuje Milićević.